K i t i c a. Vjetric se vije S kneževa luga Djevojče milo Potoku skače, Zahvaca vodu Vedricom kovnom. Niz vodu k dievi Kitica pliva, Mirisne u njoj Ljubice, ruže. Da bi ga znala, Kitice krasna, U prhku tko te Sadjaše zemlju; Prsten bi zlatni Dala mu s ruke. Da bi ga znala, Kitice krasna, Tko mi te likom Tananim sveza; Njemu bi dala Titrenku s kose. Da bi ga znala, Kitice krasna, Po ladnoj tko te Vodici pušti, Njega bi viencem Vjenčala svojim. Nagnú se dieva Kiticu lovit; Upade jadna U vodu ladnu.
Knihovna Národního muzea v Praze [sign. 94 H 4]